Пре него што напустим Кафанче, Звончици поклањам шкољке
Printable View
Пре него што напустим Кафанче, Звончици поклањам шкољке
....а Марету, ако наиђе, осмех....да брже зрно песка претвори у бисер...:cao:
Samo da :cao: sve Dzoker,Plantaze,Dejana i sve ostale koji svracaju u kafanu !;):)
Ћаос, другари :cao:
Pozdrav Plantaže i svim drugarima koji sada nisu ovde!:cao:
Atačment 5792
Уз зељаницу, причица......:)
Jedan stariji covek,u bolnici,je bio na samrti.Bili su to njegovi poslednji sati.U jednom trenutku je otvorio oci i uspeo videti nekoliko prilika koje su se skupile oko njegovog kreveta.Nije ih uspeo prepoznati.
Zatvorivsi oci,upitao ih je:
-Prijatelji,ko ste vi?
Jedna od prilika rece:
-Mi smo tvoji zanemareni snovi,zaboravljene zelje i neostvarene vizije.Mi smo sve ono sto si mogao uraditi za zivota,ali si to propustio uciniti.
-Zao mi je zbog toga-rece starac-ali ipak cenim sto ste se,uprkos mojoj nemarnosti i losem odnosu prema vama,dosli oprostiti od mene na kraju mog zivota.
Jedna od prilika se nagne i mirnim mu glasom odgovori:
-Ne,mi se nismo dosli oprostiti od tebe-dosli smo umreti sa tobom...