Još jedan od bitnih kratkoročnih ciljeva (možda najvažniji, suštinski cilj), koje bi trebalo ostvartiti u sledećih godinu dana, jeste OBNOVA TRADICIONALNE SRPSKE DRŽAVE - USTAVNE I PARLAMENTARNE KRALJEVINE SRBIJE, na čelu sa KRALJEVSKOM PORODICOM KARAĐORĐEVIĆ.
Ostvarenjem ovog cilja, postigli bi se mnogi za Srbiju bitni ciljevi i rezultati, ali evo onih najznačajnijih:
- smanjili bi se troškovi za izdržavanje vladajućeg državnog aparata ukidanjem funkcije predsednika republike. KRALJ je NESTRANAČKA LIČNOST, uvažava sve političke stranke, ali nije član NIJEDNE. KRALJ ima samo ceremonijalna ovlašćenja, ograničena Ustavom, svoj položaj zadržava doživotno i nasleđuje se po principu primogeneture - nasleđuje ga najstariji sin. A njegovo radno i životno okruženje se značajnije ne menja u dužem vremenskom periodu, pa su i u tom pogledu izdaci znatno manji. Sa svoje strane, predsednik republike pripada nekoj stranci, menja se svakih četiri, pet ili sedam godina, zajedno sa svojim radnim okruženjem, što iziskuje ogromne troškove, kojima se još dodaju i izdaci za predsedničke izbore, kojima upravo i prisustvujemo (a kojih u Kraljevini nema, tamo postoje jedino parlametarni i lokalni izbori). Pa još, kad predsedniku istekne mandat, tu su i troškovi za razne doživotne privilegije. KRALJEVINA SRBIJA je dakle, ne samo tradicionalna srpska država, nego je još i JEFTINIJA I RACIONALNIJA.
- Uspostavljanjem Ustavne i parlamentarne Kraljevine, Srbija bi se mnogo bolje kotirala u pregovorima o statusu Kosova i brže bi pristupila EU kao njen punopravni član. Imala bi snažnu podršku najbogatijih i najuticajnijih Evropskih zemalja, listom tradicionalnih Ustavnih i parlamentarnih Kraljevina, sa kojima je srpska Kraljevska porodica Karađorđević u snažnim rodbinskim i ekonomskim vezama.
- Uspostvljanjem tradicionalne srpske Ustavne i parlamentarne Kraljevine, stvorili bi se uslovi za snažniji i brži priliv stranog kapitala i investicija. Fondacije Kraljevskog Dvora Srbije, danas sa zavidnim rezultatima u oblasti humanitarnog, zdravstvenog i prosvetnog rada, imaju snažne veze sa najuticajnijim poslovnim krugovima u vodećima svetskim centrima finansijske i ekonomske moći, što bi Srbiji odmah donelo i značajnije i nove investicije i ulaganja u njene privredne i turističke kapacitete. I zaposlenost, broj novih radnih mesta u Srbiji, bili bi stostruko veći, stostruko bolji od sadašnjeg stanja.
Ovo su samo oini najbitniji ciljevi koje bi Srbija ostvarila, ako bi u kratkoročnom vremenskom intervalu obnovila (bilo na referendumu, bilo ustavnim reformama to jest, promenama, bilo drugim političkim sredstvima) svoju tradicionalnu državu, USTAVNU I PARLAMENTARNU KRALJEVINU, na čelu sa svojom Kraljevskom porodicom KARAĐORĐEVIĆ. Sigurno da bi Srbija još puno dobila ostvarenjem tog suštinskog cilja, ali, to ostavljamo za kasnija razmatranja.