Koliko volite Beograd?
Zelim da otvorim ovu temu i zelim da posetioci i registrovani clanovi na ovom sajtu dobiju priliku i iskazu svoje misljenje o ovom gradu, njegovom duhu, prednostima i manama zivota u njemu. Ja ga volim mnogo i tu sam veoma subjektivna, iako je zivot u njemu, objektivno, cesto komplikovan.
Sta znaci voleti Beograd?
Da li to moze da se pojasni
I sta ima sve u Beogradu da se voli?
Da lu mogu ljudi koji zive u tom gradu da se vole?
Da li moze zivot u centru grada da se voli?
Da li voleti grad kao grad, kao ljudsku tvorevinu, i kao nusprodukt njegovog zivota, znaci voleti i gomile automobila, guzve, dim, zatvorene ulice, itd....
Meni se Beograd svidja, i trajno cu ziveti u njemu, sta cu kad nemam bolje....
Postoji jedan veoma jednostavan test da proveriš da li voliš Beograd.
Kad primetiš "gomile automobila, guzve, dim, zatvorene ulice, itd...." i počnu da ti padaju na pamet ideje šta bi moglo da se učini kako bi postao još lepši, znači da si "pečen". Posle više nećeš razmišljati sta sve ima u Beogradu da se voli, da li treba da voliš ljude, Život u centru, reke... ...
Mnogo ljudi je u poslednjih 15-tak godina došlo u Beograd, odlazeći iz svog zavičaja svojom voljom ili bez nje. Svi oni su za svoju Željenu destinaciju izabrali Beograd i najčešće samo Beograd.
Kada su došli u Beograd, logično je bilo da Žele i da postanu deo grada, da budu prihvaćeni kao Beograđani. To su poŽeleli samo neki. Ostali su odlučili da zadrŽe jezik i običaje svojih zavičaja i da nikako ne dozvole da se prilagode. Naprotiv, oni su pokušavali da nametnu Beogradu neke svoje običaje i neke nove vrednosti. Tada se Beograd povukao u kuce i stanove, dodatno nesrećan zato što je izgubio mnogo svojih građana koji su napustili zemlju. Srećom, Beograd je ipak sačuvao svoj duh i nije se predao. To je bilo najuočljivije na protestima protiv reŽima Slobodana Miloševića.
Beograd je mnogo radio na sebi u međuvremenu kako bi opet postao onaj naš grad, u kome smo se osećali i evropski i svetski.
Svi koji ga volimo treba da mu u tome pomognemo. Da dodjemo do toga da on bude lep i za ljude koji ga posećuju, a ne samo za nas i to zato što je naš. Od ostalih očekujemo da "zaborave Beograd"
Problem je što ti se došljaci trude da prilagode Beograd sebi (i uspevaju) umesto da prihvate pravila igre. Međutim, mi koji smo ovde rođeni i Živeli duuugo, nemamo tu oštrinu, koju npr. imaju Zagrepčani... U Zagreb moŽe da dođe ko god hoće, ali i da ODE. Ko Želi da ostane, mora debeeeelo da se potrudi da ga prihvate pravi Zagrepčani, tzv. "Purgeri".
A mi smo poklekli pred hordama došljaka koji su doneli sve svoje običaje, navike i gomilu negativnosti. Teško mi to moŽemo ispraviti, pogotovo što se u gradskoj vladajućoj strukturi nalazi najmanje ljudi iz grada.
Zao mi je. U Cacku dosljaci tesko prolaze. Sto se tice Zagreba, to bese u Hrvatskoj. Ne znam, davno sam cula da Hrvat nije nacija, to je dijagnoza. Tako da ovo sa Cackom, mozda i nije za pohvalu. Tu su BEOGRADJANI u prednosti...
Elem, rodjena sam u Cacku.
Pa pravo da ti kaŽem, nisam baš siguran da je prednost puštati sve da ti se penju na glavu... Sve više mi se čini da ne treba biti otvoren za svakog, nego paŽljivo birati...
SlaŽem se sa Darkom da bolje prolaze oni gradovi koji nisu otvoreni za svakoga.
Beograd je uvek bio poznat po tome da je otvoren grad...
Dakle, ako ne moŽemo da biramo, bar treba da se trudimo da one koji dođu urbanizujemo.
Što se tiče fotografije...nije vaŽno zbog čega se ulepšava-ako se ulepšava.
Problem je u tome što na jednog PRAVOG beograđanina (jel' se tako zovemo?) dolazi po nekoliko desetina došljaka. Teško mi moŽemo taj broj ljudi da urbanizujemo, a i malko je kasno, mnogi su tu već nekoliko decenija, i uspešno kvare beograđane...